PAUNICE LIJEPE PTICE

Prezentacija

Rad u nastavi

Tekst 

IZVORNA IZVEDBA PJESME "PAUN PASE" UZ PRATNJU OKARINE
ETNO IZVEDBA PJESME "PAUN PASE"

      Fašnička RIZNICA

      KARNEVAL

      Neobičan to je bal
      Kad se sprema maskenbal
      Tada čovjek lice skrije
      Tko je bio
      Više nije

      Skupa šeću razna čuda
      Kraljević i dvorska luda
      Baka s lovcem bere cvijeće
      Crvenkapa s vukom šeće

      Anđeo i vrag
      Drže se o struku
      Praščić priča priče
      Na uho strašnom vuku

      Ribe plivaju
      Po suhome zraku
      Klaun pjeva gromoglasno
      Pjesmu neku laku

      Čarobnjak miša
      Na uzici vodi
      Između psa i mačke
      Ljubav se izrodi

      Kakav to je čudan svat
      Ljudi, eto, hoda sat
      Neki vlak ga svuda prati
      Ne zna jadan
      Kad će stati
      Ne zna ništa,
      čak ni gdje
      Nalaze se postaje

      Neobičan to je bal
      Kad se sprema maskenbal
      Tada čovjek lice skrije
      Tko je bio
      Više nije.

      Danijela Jurac, 2020.

      ČAROBNJAK

      Čirim birim,
      Čaram baram,
      Čarolije razne stvaram,
      Velka uha, dugi nos,
      Zauvijek ćeš hodat bos
      Stavit ću i malo praha
      Stvorenog od dječjeg straha
      Jedna žuta zmajeva dlaka
      Da mi formula bude jaka
      Malo ribljih nožica
      I pilećih kožica
      Litra magarećih suza
      I sovina stara bluza
      Čirim birim
      čaram baram
      napitak čarobni stvaram.

      Danijela Jurac, 2020.

      BOJA

      – A koja si ti maska?
      – Boja.
      – Koja?
      – Bilo koja.
      – Bilo koja?
      – Ikoja i svakoja.
      – Pa onda si duga.
      – Nisam ja nikakva pruga.
      – Ma ne pruga, nego duga.
      – Pih
      dodajem ti ovaj stih:
      Ja sam boja,
      Samo svoja,
      Ikoja i svakoja.
      Boja samo moja.

      Danijela Jurac, 2020.

      ZEKO?

      Mislim da je zeko
      Uši su mu duge,…
      Ali mjesto krzna
      Njega rese pruge.

      Mislim da je zeko,
      Ima neki rep
      Malo je čudan
      Al’ … nekako lijep.

      Mislim da je zeko,
      ima nos,
      il’ njušku?
      Da ponudim mu travku
      ili možda krušku?

      Mislim da je zeko
      Mekane mu šape,
      Ili to su samo
      neke smiješne šlape?

      Mislim da je zeko,
      no tko bi mog’o reći?
      Ja sigurno ne .
      Možda netko treći?

      Ma to je ljudi stvarno
      čudna neka maska,
      jedino joj fali
      još u glavi daska.

      Danijela Jurac, 2020.

      PIPI DUGA ČARAPA

      Narančasta kosa
      pala joj preko nosa.
      A velike oči plave
      Gledaju s okrugle glave.

      Potrbuške legla
      Ruke, noge, sve protegla
      Ugrizla svoj jezik snažno
      Slikati krenula,
      vrlo važno.
      Po podu piše, crta, šara
      nešto novo čara bara:
      Zelenog konja koji šeta
      Pored njega ponosna kravlja teta.
      Zeca koji magarca jaši
      iza njih se dimi, praši.
      Drvo izraslo na rogu bika
      Koji se ljuti i glasno rika.

      Učiteljica je čudom gleda
      slikati po podu, to se ne smije
      to se ne da:
      – Za to postoje papiri prazni
      Bijeli, crni, zeleni, ma razni.

      Pipi ju gleda,
      pa zaključi,
      ovu učiteljicu
      nešto jako muči.
      Nije joj se sviđalo
      ni kad sam vikala,
      Ni kad sam pjevala,
      Ni kad sam skakala,
      Ni jako zijevala.
      Ne sviđa se meni ovo mjesto
      Za moj ukus je previše tijesno.

      Odoh kući
      na štrudle i kolače,
      Kod mene se uvijek
      Slobodno skače,
      Igra se sve sto želiš
      Sve što smisliš
      To i veliš.

      Pozdrav šaljem svima vama
      Sve što trebam
      Naučit ću sama.

      Danijela Jurac, 2020.

      SAT

      Ide jedan neobičan svat!
      Pa to je ljudi moji… 
      čudnovati svat,
      neobičan sat.

      Sat taj stoji naglavačke
      Sat taj ide naopačke,
      Stane kad kom’ treba stati
      Ponekad i vrijeme vrati,
      Ubrzano krene,
      Naglo stane, pa se prene,
      Malo se i otpočine.
      Na um mu nova brzina sine!

      Tika taka, tika taka
      Da je tak’a ura svaka!
      Svijet bi bio naglavačke,
      svijet bi bio naopačke.

      Tjedan bi počeo u srijedu
      Pa sasvim po svome redu.
      Iza brijega
      Evo njega
      Utorak polako gmiže
      Iza brijega
      Evo njega
      Korača, polako stiže.
      A da ne bi uvijek tako
      Eto ga: ponedjeljak,
      Izgura ga lako.
      A nedjelja se glasno hvali
      „Glavna sam“
      to znaju svi
      veliki i maleni.
      Suboti to nije pravo
      Ovaj sat, to nije zdravo!
      Petak i četvrtak vole
      što u njima nema škole.

      Danijela Jurac, 2020.

      DUHOVI

      Neke bijele prikaze 
      iz šume izlaze,
      po cesti prolaze,
      u školu tiho ulaze
      do razreda nam dolaze.

      Uhuuuuu uhuuuu!
      Tko nam stiže tu?

      Pst pst, tiho budi
      prikaze su, nisu ljudi.

      Uhuuuu uhuuuu
      tko došao je tuuuu?

      Ajme,
      nose bijeli veo…
      svaki glas se na šum sveo…
      ssssssssshhhhhhhhhhhuuuuuuuuuu!

      Ajoj meni,
      duhovi su tuuuuuuuuu.
      Noge mi se tresu
      zašto baš su došli
      Na ovu adresu?

      Danijela Jurac, 2020.

      KOS

      Evo priča
      Jednoga kosa
      Koji je htio
      Drugu boju nosa

      U ovome kraju
      Po žutoj ga svi znaju
      A on bi sad zelenu,
      Rozu ili plavu
      Da mu krasi
      Plemenitu glavu

      Odlučio da bude
      Plava boja
      Jer ističe liniju
      Perja mu kroja

      Nakrenuo glavu
      Bojati stao
      Dobro da nije
      Na nos taj i pao

      Uskoro je njegov
      Mali kljun
      Bio plave boje
      I iznutra pun.

      Na kraju ipak
      Predomislio se stog
      Što boje okusa su
      Bljakastog.

      Pa neka znaju
      Svi u ovom kraju
      Da svaki pravi kos
      Ima žuti nos!

      AKTIVNOSTI: istraži činjenice o kosu.
      Nacrtaj kosa kod modnog dizajnera, frizera, šminkera.

      Danijela Jurac, 2020.

      KLAUN

      Šepiri se kao paun,
      Pravi važan
      Jedan klaun.

      Ogromne cipele
      Po podu vuče,
      Balonom ostale
      Maske tuče.

      Pa se krevelji
      Kao
      Tako se pravilno
      Klaun veseli.

      Zabavan je
      (jaaaakooo)
      Misli on
      O sebi tako.

      Nitko od nas
      (ajme meni)
      Ne može od njega
      Naći spas.

      Danijela Jurac, 2020.

      KRALJEVSKI PAR

      Evo gizdavog
      kraljevskog para
      Buba Mar i Buba Mara.

      Krase ih plaštevi
      Crvene boje,
      Kraljevima i kraljicama
      Takvi najbolje stoje,
      Navodno,
      Crne točke
      Godine im broje.

      Dostojanstveno prolaze,
      Klanjaju se blago,
      Pa odlaze,
      Komu milo, komu drago.

      Danijela Jurac, 2020.

      KNJIGA

      Jedna je knjiga
      Ovih dana tužna
      Prestrašila se jadna
      Da je ružna.

      Ivan ju nije dugo dirnuo
      Nije u nju
      Čak ni kratko virnuo.
      (knjiga ova
      Krije u sebi
      Jako puno slova).

      Tko bi ga upitao
      Zašto ne bi
      Barem malo čitao?

      Da joj osmijeh
      Na korice vrati
      A i on će,
      Poslije svega,
      Nešto novo znati.

      Idem ga pitati,
      Možda baš sada
      Krene je čitati.

      Ma dobra knjiga
      Utočište je
      Od svih
      Naših briga.

      Danijela Jurac, 2020.

      Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.

      DRAMSKE PRIČE

      OVO NIJE ISTINA!
      Danijela Jurac
      (u izvedbi djeca koriste svoj zavičajni govor Hrnetića)

      Paravan – nategnuta bijela tkanina, osvjetljena grafoskopom. Likovi su nacrtani na papiru prozirnice. Luka i Ivan stoje iza paravana tako da se vide njihove sjene. Djeca koja imaju ulogu „tehničara“ pomiču nacrtane likove, postavljaju nacrtanu scenografiju i rekvizite.
      Luka i Ivan stoje iza osvijetljenog paravana, publika vidi sjene: lopta leti iz Lukine ruke udara Ivana u nogavicu.

      LUKA: Pogodio sam te!
      IVAN: Nisi!
      LUKA: Jesam pogodio sam te u nogu. Vidio sam.
      IVAN: Nisi, bilo je od poda.
      LUKA: Jesam pogodio sam te.
      IVAN: Nije istina, samo me okrznula lopta u nogavicu.
      LUKA: Neću se igrati više s tobom, ti lažeš!
      IVAN: Neću se ni ja igrati s tobom.

      (oboje odlaze ljutiti, Luka se pojavljuje ispred paravana i obraća publici):

      LUKA (govori vrlo brzo, ljuto i uzbuđeno):
      Pogodio sam Ivana u graničaru! Vidjeli ste, pogodio sam ga. Jel’ tako da sam ga pogodio?
      A on kaže da ga nisam pogodio i da to nije istina. Ali ja sam ga pogodio. Jel’ tako?
      A on i dalje tvrdi da to nije istina. Pa što je onda istina? Koda je istina ono kaj nije istina!
      Znate li vi što je istina? (pita publiku)
      Da? Ne?
      Idem pitat tatu, ako netko zna, zna on. (odlazi pred paravan na kojem je slika auta s dignutim poklopcem motora i tata. Dok tata izgovara svoj tekst tehničari ga lagano pomiču):

      LUKA: Tata, što je istina?
      TATA: Jučer nisi htio slušati mamu, a istina ti je sine da moraš slušati mamu i mene jer mi znamo što je najbolje za tebe.
      LUKA: Aha. (razočarano). Gdje je mama?
      TATA: Mislim u kuhinji.

      (Dok se Luka obraća se publici tehničari mijenjaju scenografiju u kuhinju, te postavljaju lik mame)
      Nekako ne vjerujem da je samo to istina jer mi tata uvijek kaže da moram jesti kelj koji mi nije fin, i ne bi je jeo nikada, nikada, nikada, a ni njemu nije fin, ali to kaže samo da se mama ne ljuti.
      (Luka viče): Mama! Mama! Mama!

      MAMA: Što se desilo?
      LUKA: Mama, što je to istina?
      MAMA: Istina, to je ono što uvijek moraš reći. Uvijek moraš govoriti istinu.
      LUKA: A mama, zašto onda uvijek kažeš tati da ne mora uvijek reći sve što misli jer se tako posvađa sa stričekom Brunom.
      MAMA: To je drugo. Idi se igrati van, tako je lijepi dan.

      LUKA: (odlazi razočaran pred publiku i razmišlja, zatim se vraća do paravana na kojem se već vidi slika dnevne sobe i lik bake te sjedne pored nje ispred paravana.)
      Baka što je to istina?
      BAKA: Istina je stara, starija od mene puno puno puno. Ona je vječna i mudra.
      LUKA: Ajoj, ak’ je tak stara da nije možda već umrla?
      BAKA: Ona ne može umrijeti. (kroz smijeh)
      LUKA: Baka, a što je mudra?
      BAKA: Naučiti ćeš kad odrasteš. (ispred paravana dolazi Lali i liže veliki sladoled u kornetu napravljen od papira) Gle, Lali ti je vani, idi se poigrati s njom dok je još lijepo vrijeme.
      (Lali jede ogroman sladoled na drugoj strani pozornice pred publikom.)

      LUKA: Bok Lali.
      LALI: Bok.
      LUKA: Što radiš?
      LALI: Jedem sladoled. (ironično, želi mu dati do znanja da mu je glupo pitanje)
      LUKA: E, jel ti možda znaš, što je to istina?
      LALI: Kako to misliš?
      LUKA: Pa tako. Što je istina?
      LALI: (razmišlja i punim ustima kaže): Istina je da ja volim sladoled najviše na svijetu!
      LUKA: (zadovoljno)TO BI MOGLO BITI TO!
      (okrene se publici i sjeti pomalo razočaran):
      Ali ja volim sladoled najviše na svijetu.
      LALI: (slegne ramenima i zadirkuje) Tako svejedno, ja ga jedem SADA. (i otrči iza paravana).

      LUKA: Koga bih još mogao pitati? Znate li vi? Pitao sam mamu, tatu, Lali, baku,… (ako se publika ne sjeti Luka sam kaže: znam, pitat ću dedu).
      (odlazi do paravana na kojem je lik djeda koji čita novine pred kućom)

      LUKA: Deda, jel znaš ti što je istina?
      DEDA: hm. Istina je da te deda voli.
      LUKA: Ma ne ta istina, što je istina istina?
      DEDA: Istina istina ti je sinko moj ISTINA!
      LUKA: Ma znam da je istina istina ISTINA, ali što je to?
      DEDA: Jednostavno: istina.

      (Publici)
      Još uvijek ne znam što je to istina.
      Znam da je istina da ne volim kelj, i da sam pogodio Ivana u graničaru, i da me deda voli, i da još ne znam što je mudra, i da uvijek kažem što mislim kada nešto mislim, i da ja volim sladoled više od najvišeg na svijetu jer da ga ne volim više od najvišeg na svijetu onda bi ga Lali volila više od mene pa ne bi bila istina da ga ja volim više od najvišeg na svijetu.
      I još uvijek ne znam što je istina…
      (tužno) Idem kući.
      (sjedne iza paravana tako da se uz ostale likove vidi i Lukina sjena, pojavljuje se cijela obitelj).
      MAMA: Luka, hoćeš li mlijeko i kekse?
      LUKA: Hoću. Hvala.
      TATA: Pa ćemo pogledati crtić.
      LUKA: To!
      DEDA: I slagat ćemo dvorac od kockica.
      LUKA: A sutra ćemo uz dvorac rijeku i most.
      BAKA: A ja ću ti pročitati priču za laku noć.
      LUKA: Super jer me baš zanima je li istina da je Crvenkapica išla baki i srela vuka…

      MIRNA RIJEKA
      Danijela Jurac, Tomislav Jozić

      Čelo – uvod
      Bila jednom jedna rijeka
      Kao svaka druga neka
      Na izvoru tekla cijelom
      Aborigin – Ličkim selom
      Seljani ti su mali
      Pjesmom, plesom poklanjali
      Smijali se svakog dana
      Vedri, veseli i bez mana.

      (bijeli izlaze na scenu pjevajući i slažu scenu)
      Čelo i glas – tiho plovi 1. i 2. kitica
      (Tiho plovi žitarica lađa /2x – lađa – napraviti
      Na talasi rijeke vode ladne /2x)

      (voda teće – platno se njiše, lađa od papira plovi po rijeci)
      Tekla dalje, jer teći mora
      Preko dolina, brda i gora.
      Kamo li će rijeka doći?
      Kuda će joj srce poći?
      Krene ona tako,
      Tiho, tiho i polako…
      Fluorescentno svjetlo

      Č i g: tiho plovi 3. i 4. kitica
      (Katarka joj od bijeloga zlata/2x
      A jedrenci kose devojačke/2x)

      I stigne u drugo selo.
      A ono je, ma Bože
      Posvema bijelo!
      Kuće bijele, vrata bijela,
      Ljudi bijeli, riječ je bijela,
      Ples je bijeli, pjesma bijela,
      Čuje se baš posred sela.
      Ma ne, to ne može nikako biti,
      Rijeka je to mogla i sniti!

      Č i g: tiho plovi 5. i 6. kitica
      Sva su sela boje ko kapela /2x
      Naše selo krasi boja bijela/2x

      Kako znati da si čovjek,
      Kad si posve bijel, i mek?
      Anđeli su to u raju,
      Ne ljudi u seoskom gaju.

      Od bjeline ništa se ne vidi,
      Pa ipak, rijeci se ovdje svidi.
      Nije bijelo selo san,
      Osjeća ga, jasno ko dan!
      Zna da su tu i ptice i cvijeće,
      Nikad to selo napustiti neće!
      Muzika prestaje

      Ali rijeka,
      Kao i svaka druga neka…
      Kretati se mora,
      Bez drugog izbora.
      Preko brda, preko gora
      Pa možda i do sinjeg mora!
      (odvlačenje zelenog platna rijeke, do bijelog)
      Al postala rijeka bijela,
      Usred bijelog, bjeljeg sela.

      I zaspala,
      Puno vode već je dala.
      I zaspala rijeka sama,
      Uspava je riječna mama.

      ???????
      Probudi je buka, graja,
      Galama i dreka,
      Cika i vika!
      I u povijesti ijedne druge rijeke
      Nije bilo toliko vike i dreke.

      Crna kraljica jen, dva, tri
      Sve što je crno to smo mi (okretanje bijelih plahti za pozadinu, ostaju crne)
      Crne kuće i crni krov (okreću bijele kuće)
      Crna rupa i crni rov (bace crni krug na pod)
      Crna kutija, crni mak (stavljaju na scenu crnu kutiju, cvijeće maka)
      Crne misli i sve je mrak
      Crni cilindar i crni frak (jedan oblači crni cilindar i frak)
      Crno odijelo i mašna čak (drugi sako i mašnu)
      Crna udovica, crni pauk (stavljanje velikog pauka)
      Ako te pikne, bol i jauk.
      Crna je vrana, crni je kos (vrana i kos)
      Crn je od svakog rudara nos
      Crna pantera i crni kit (pantera, kit)
      Pa nije sve crno, to nemre bit.
      Crna je ruža i njezin trn, (ruža i trn)
      Crno je svjetlo i svijet je crn. (na sceni ostaju svi crni predmeti)

      BUBNJEVI SE STIŠAVAJU

      Jadna rijeko! Možeš li ploviti prijeko,
      Uzvodno, natrag, sada
      Gdje leži tvoj izvor, tvoj spas, tvoja nada?
      Vrlo je, vrlo rijetko
      Da postoji tako netko
      Tko mogao bi tebe spasi
      I nježnom bojom te ukrasiti.

      Solo: Sunce za goru
      Vila po vodu
      Oj vilo, vilo, srce nam bijelo

      Nosi nam vilo
      Te hladne vode
      Oj vilo, vilo djevojče bijelo.

      Upre svu silu
      I gle,
      Odnekud ugleda bijelu vilu.
      Djevojčica jedna bijela,
      Nitko ne zna što je htjela;
      Uz rijeku je pošla
      I u crno selo došla.

      I rijeci je čudno bilo
      Što tako malo dijete
      Nije dalo da se smete:
      Uz rijeku je stalo
      i pjevati stalo!
      (pjevuši za sebe)

      Kraljica:
      Ovdje se uvijek skače
      I viče
      Ovdje samo crno cvijeće niče.
      Tko se usuđuje usred danje noći
      U moje crno selo samo tako doći?

      Vila:
      pa nije to mudrost neka
      dovela me ova Mirna rijeka!
      (čudi se crnoj boji kraljice): ijoj pa kakva je to boja
      lijepa je, al nije kao moja.

      Kraljica:
      Nema nijedne ljepše boje
      Od ove crne, kraljevske moje!

      Vila:
      Ma bijela je ipak najljepša boja
      Može li se s njom usporedit bilo koja?

      Kraljica:
      Crna boja svijetom vlada
      Oduvijek, pa i sada.

      Vila:
      To ne može nikako biti
      Gdje se do sad ona mogla u mom selu kriti?

      Kraljica:
      Pogledaj malo oko sebe
      Sve je crno. (razočarano): osim tebe.

      Kod nas bijeli je brijeg kad pokrije ga snijeg.
      Nema takvih brijegova, samo crnih snjegova.

      Bijeli su snovi dok ih snivač lovi.
      Ima samo crnih snova, i ponoćnog strašnog lova.

      I dobrota je bijela (nema u njoj crnog dijela).
      Zabavno je zločest biti
      Nema se što u tome kriti.

      Bijela je i curica, kao prava snjeguljica.
      Ma kakva curica, bolje je biti kraljica.

      Bijela su jedra
      I lica vedra.
      Postoje samo crna jedra
      I lica nisu nikad vedra!

      Bijeli su papiri prazni (maše papirima i baca ih u zrak)
      I još mnogi predmeti razni:
      Svijeće pred kojima ljudi kleče, (klekne)
      Kompjutori, jahte, stolnjaci i plahte (pravi se da piše, pokazuje na brod)
      Bijela su vrata što ih je farbao moj tata (počinje otvarati vrata na nekoj kući)
      Bijela je i haljina moje sestre Janje (pokazuje svoju haljinu i skakuće)
      Kad je išla na vjenčanje (hoda kao da ide pred oltar)
      Bijele su i ruže (miriše nevidljive ruže u svojim rukama)
      Što se međusobno druže.
      Bijela je roda što po krovu hoda. (pokazuje na krov neke kuće)
      Bijela je pipa
      I odijelo u onoga tipa, (pokazuje na nekog u publici)
      Bijeli je sir na pizzi, prozor na vikendici. (pokazuje krug u rukama, pravi prozor rukama)
      Bijela su i brda.
      Brda?
      Da, kad bi crna bila grda.
      I jastuk je boje bijele (sklopi ruke i nasloni glavu na njih)
      Na njemu se snovi dijele.
      Bijela je ljubav i dobrota
      Bijelo je veselje za života!

      Kraljica:
      Ma kakve su to gluposti,
      Daj mala odrasti!
      Da nema moje crne boje
      Ne bi ni znala kakve su tvoje!!!

      Vila:
      To istina je čista
      Uz tebe moja bijela tako blista! (pokazuje svoje bijele ruke na kraljičinoj haljini)

      Kraljica:
      A pogledaj kako su crne ruke krasne
      Kad se vide pored tebe, tako lijepe, jasne!

      Vila:
      A što ako postoji još neka boja,
      koja nije ni moja ni tvoja?

      Kraljica (povlaći se):
      Možda to zna ova rijeka
      Ona putuje iz daleka.

      Vila:
      A kako će ti to rijeka reći
      Kad ona znade samo teći!

      Kraljica:
      Ona će vodu pretvoriti u riječi
      Samo treba u nju leći. (ili kroz nju prijeći)
      (polako i nesigurno ulaze u vodu i izlaze van različitih boja, kad to vide ostali seljani ulaze za njima i postaju raznih boja)

      I gle čuda
      Niotkuda!
      Crno više nije crno,
      Bijelo više nije bijelo,
      Sve je milo,
      Sve se slilo
      U boje razne pretvorilo!

      (dok pjevaju pjesmu, stvaraju šarenu scenu, kako-još nemam pojma)
      MIRNA RIJEKA

      Mirna rijeka svakog čeka
      Pjesmom kao suvenir
      Mirna rijeka svima daje mir.

      Mi smo đaci čarobnjaci
      Ako vam je loši dan
      S nama on će biti radostan.

      Naša mašta može svašta
      Noć pretvoriti u dan
      I da život bude kao san.

      Sunce sije svijet se smije
      Slijedi našu pjesmu sad
      Uvijek ćeš se osjećati mlad.

      S nama pleši brige riješi
      Mirna rijeka ti je spas
      Veže mene, tebe, vas i nas.